Miris svježeg drva, pod prekriven piljevinom i buka strojeva za piljenje prvo su što smo opazili kročivši u proizvodni pogon tvrtke Redox u Donjem Stupniku. U nastajanju je, naime, bilo jedno mnogih dječjih igrališta koja Redoxovi stručnjaci osmišljavaju, projektiraju, proizvode, montiraju te naposljetku održavaju, i tako već 28 godina. Uz marljive radnike, koji se nisu dali previše omesti zbog dolaska novinara i fotografa u njihov svakodnevni radni prostor, u pogonu nas je dočekao mladi dvojac – Tomislav Lovrić, direktor razvoja tvrtke i nasljednik obiteljskog biznisa, te Ivan Dajak, voditelj razvojnog tima. Kad su se upoznali prije dvije i pol godine, uvidjeli su da imaju jednaku viziju kako unaprijediti već dobro uhodan biznis proizvodnje dječjih igrališta pa su zajedničkim snagama počeli ostvarivati nove ciljeve.
Jedan je od njih, objasnili su nam, da Redox na hrvatskom tržištu uza standardna dječja igrališta bude prepoznat i kao proizvođač tematskih dječjih igrališta, pri čemu se svakom projektu pristupa drukčije, ovisno o željama investitora. Najčešće su to lokalne zajednice, gradovi, općine, hotelijeri, kampovi, privatni investitori i tvrtke koje su povezane s djecom pa žele oplemeniti svoj krajobrazni prostor.
– Investitori predlože svoju ideju, a neki od njih već imaju svoju temu, odnosno brending, a mi gledamo kako to na temelju dječje psihologije i svih ostalih bitnih faktora uklopiti u dječje igralište – priča Lovrić, po struci ekonomist, dodajući da zatim stupa projektni tim koji ideje realizira.
– Investitori nam okvirno kažu što bi htjeli, a mi se onda na osnovi toga, ili ako od hotelijera i kampova dobijemo odriješene ruke, upustimo u istraživanje povijesti tvrtke, kampa, hotela ili cijele lokacije te počnemo pričati priču, projektirati, osmišljavati što bi za njih bilo zanimljivo – nadovezuje se Dajak, inače krajobrazni arhitekt.
Svrha je djetetov razvoj
U tom su smjeru krenuli jer su na temelju vlastitoga višemjesečnog istraživanja uoči upuštanja u pothvat uvidjeli da su djeci dosadile standardne sprave za igranje.
– Dosadilo im je ono što je trenutačno standard na tržištu: tobogani, klackalice i ljuljačke. Zato djeca i jesu stalno na mobitelima. Kad smo provodili istraživanje, uvidjeli smo da su djeca doslovno od tri do pet minuta na spravi, nakon čega im postane dosadno, sjednu sa strane te im mame ili tate daju iPad. A svrha igrališta trebala bi biti razvoj djeteta. Zato smo htjeli tržištu ponuditi nešto novo, drukčije, unikatno, da se pozornost ponovno posveti razvoju djece jer to im je poslije važno za bavljenje sportom i život. Investitorima objašnjavamo da s tematskim igralištima dobivaju nešto drukčije, nešto što će pomoći ne samo sredini nego i djeci koja će se razviti, a to je dobrobit za cijelu zajednicu – objašnjava Lovrić kako su taj nedostatak na tržištu odlučili promijeniti.
Standardnu opremu poput sportskih igrališta, igrališta za pse i urbanu opremu redizajnirali su i unaprijedili ekološkim materijalima kao što su HPL, drvo i vijci od inoksa. Većina materijala kojima se koriste u proizvodnji dolazi iz Hrvatske. Neznatan je dio iz uvoza, stoga se može reći da su Redoxova igrališta potpuno hrvatski proizvod, od ideje i dizajna do proizvodnje. Za razliku od standardnih igrališta, tematskim dječjim igralištima djeci za igru nastoje ponuditi mnogo više te ih za sada proizvode jedini u Hrvatskoj.
– Nastojimo da naša igrala budu multifunkcionalna, da djeci pružaju sociološki aspekt, interakciju s drugom djecom, da se fizički razvijaju te da razvijaju svoju kreativnost i maštu tijekom igre, čega u standardnoj liniji manjka. Ovdje pružamo više toga. Primjerice, na spravi u Vodicama, za koju smo dobili ‘BIG SEE‘, nagradu za najbolje rješenje drvnog dizajna, svako dijete može zahvaljujući svojoj mašti zasebno zamisliti krmu broda, dvorac ili toranj te se na osnovi toga igrati. Igralo sadržava tunele, skrivene prostore, penjalice, sve aspekte koje bi trebalo imati – kaže Dajak uz napomenu da se u proizvodnji igrališta najviše pozornosti posvećuje sigurnosti djece.
U Redoxu se šale da imaju golemu flotu brodova, a nisu brodogradnja, jer neki su njihovi projekti koncipirani kao brodovi po kojima se djeca različite dobi mogu penjati i na njima igrati. Jedno je takvo tematsko dječje igralište nedavno osvanulo na rivi u Mošćeničkoj Dragi, a ima ih i diljem regije. Priča s tematskim igralištima u Hrvatskoj tek je počela, kaže Lovrić, ali već posluju u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini te otvaraju slovensko tržište.
Koje su još zemlje Redoxu zanimljive za širenje poslovanja s tematskim igralištima, koji ih projekti čekaju ove godine te kako se u trenutnim tržišnim okolnostima bore s izazovima poput inflacije, nedostatka radne snage i rasta cijena materijala, doznajte u novom broju tiskanog ili digitalnog izdanja Lidera.