Biti poslovni partner neke tvrtke, njezin dobavljač ili kooperant na prvi je pogled svejedno. Naime, netko tko je kooperant velike tvrtke ujedno je dobavljač te, možemo slobodno reći, poslovni partner. Ipak, razlike postoje. Kad govorimo o poslovnom partnerstvu, najčešće mislimo na partnere unutar tvrtke, njezine osnivače, bilo da su je osnovale fizičke osobe bilo dvije tvrtke. Dakle, riječ je o zajedničkim ulaganjima u projekt. Konkretan primjer takva partnerstva nedavno je potpisani ugovor između Koncerna Agrokor i belgijskog proizvođača voća i povrća Ardo koji će u sljedećih nekoliko godina u vinkovačku tvrtku Vinka uložiti 400 milijuna kuna i bit će ravnopravni suvlasnici. U partnerstva se ulazi zato što jedan ulagač nema dovoljno elemenata za pokretanje ili razvoj biznisa pa traži partnera koji ima ili znanje, ili vještine, ili novac, a ima i slučajeva u kojima partner ulaže svoju moć ili utjecaj (primjerice, uzimamo za partnera nekadašnjeg premijera). Iako ih u žargonu poslovnog svijeta nazivaju i poslovnim partnerima, dobavljači su prije svega oni koji prodaju svoje proizvode ili usluge i podložni su tržišnim izazovima. Najpoznatiji su odnosi između dobavljača i kupaca oni između proizvođača robe/usluga i trgovačkih lanaca. Dobavljači nikad nisu sigurni hoće li kupac prekinuti suradnju i odabrati njihova konkurenta. Dobavljači mogu proizvoditi i proizvode koji se ugrađuju u druge proizvode, tu je tanka linija između dobavljača i kooperanata. Ipak, kad govorimo o dobavljačima, prije svega mislimo na one koji svoje proizvode i usluge prodaju svima zainteresiranima i bore se da imaju što više kupaca.
Zajednički rad za zajednički cilj Kooperacija je ipak nešto drugo. Iako je uglavnom riječ o malim tvrtkama (kooperantima) koje nešto rade za veće tvrtke, kooperanti su manje izloženi tržištu od dobavljača, no ni izbliza nisu lišeni tržišnih rizika. Kad govorimo o kooperaciji, valja posebno istaknuti da tu ponajprije mislimo na ugovore između dva gospodarska subjekta u kojima se unaprijed dogovoreni proizvodni kontingent kooperanta prodaje isključivo jednomu poslovnom partneru; kod dobavljača je drugačije. Primjerice, proizvođači mlijeka na farmama imaju ugovore s Dukatom i ne mogu dio svoga mlijeka prodavati Vindiji. Prije nekoliko godina imali smo priliku slušati prijetnje Dukatovih kooperanata da će raskinuti ugovore i ponuditi se njegovoj konkurenciji. Osim toga, velike tvrtke često subvencioniraju kooperante (primjerice, u poljoprivredi daju ili jeftinije prodaju sjeme i zaštitna sredstva) te ih educiraju. Valja naglasiti da je moguća kooperacija malih proizvođača i s više tvrtki, samo ako na to pristanu veliki. Kako piše na Hrvatskome jezičnom portalu, kooperacija je ‘zajednički rad za zajednički cilj; suradnja, odnosno kolektivno udruženje za promet i proizvodnju‘. Riječ je o usklađenoj raspodjeli i organizaciji poslova na pripremi, proizvodnji i plasmanu proizvoda ili općenito na provedbi projekta u kojoj sudjeluje više poduzeća i/ili drugih subjekata.
Prednosti i nedostaci kooperacije Nositelji (velike tvrtke) Prednosti: • nema potrebe za razvojem vlastite proizvodnje na tržištima zemalja partnera • sirovina osigurana na dulji rok • s povećavanjem broja kooperanata velikoj tvrtki raste i poslovna snaga • smanjuju se troškovi proizvodnje • organizacija dijela posla prebacuje se na kooperanta • veća pregovaračka moć u odnosu na kooperante Nedostaci: • potrebno vrijeme da se nađu i usavrše kvalitetni kooperanti • teško je ujednačiti kvalitetu i prinos svih kooperanata • teško je naći kooperante blizu proizvodnih pogona • dobro educirani kooperanti mogu otići konkurentu
Kooperanti (mali proizvođači) Prednosti: • osiguran plasman proizvoda • specijalizacija za određenu proizvodnju, što nakon nekoliko godina jača njihovu konkurentnost • mogućnost da ih velika tvrtka stalno educira • vrlo često velika tvrtka sufinancira dio proizvodnje • mogućnost dogovora s velikim partnerom o načinima plaćanja Nedostaci: • ovisnost o jednoj tvrtki • u slučaju slabe proizvodnje nema rezervnih izvora prihoda (npr. suša u poljoprivredi) • vrlo često podređen položaj u odnosu na veliku tvrtku • opasnost od propasti u slučaju propasti velike tvrtke partnera • odgovornost za kvalitetu proizvoda