Predstečajne nagodbe sigurno su najveća sramota hrvatskog zakonodavstva u povijesti. S tom bih se tvrdnjom kontroverznog kandidata za Državno sudbeno vijeće mogao djelomično složiti, iako imam dijametralno suprotno objašnjenje te tvrdnje od samog autora, Mislava Kolakušića.
Dok on tvrdi da su predstečajevi sramotni jer su leglo nezakonitosti, ja mislim da je mnogo veća sramota pravosuđa upravo u tome što su predstečajevi morali biti nužno zlo. Trebali su, naime, premostiti neefikasan pravosudni sustav. U kojem stečajni postupci traju i desetljećima. Možda to nije presporo za suce, ali je svakako tragično za vlasnike, vjerovnike i zaposlenike tvrtki u stečaju.
Ovih su dana prosvjedovali bivši radnici Croatia Zadar linea. Oni potražuju 4,5 milijuna kuna, a stečajni spor vuče se po sudovima 15 (slovima:petnaest!?) godina. No, sramota nije samo u (pred) stečajevima. Visoki upravni sud upravo je ukinuo odluku o povećanju površine za golf igralište i prateće sadržaje na Srđu. Sramota nije u sadrža- ju, nego u brzini. Golferski prostor sa 100 na 310 hektara povećao je Sanaderov povjerenik za županiju Želimir Bosnić, i to davne 2006. Dakle, osam godina za pravomoćnu presudu!? Pravi dokaz za sigurnost već započete strane investicije. U Zadru pak predsjednik Općinskog suda Željko Rogić dobiva opomenu od Sudačkog vijeća Županijskog suda jer pokušava ubrzati rješavanje predmeta. Možda su predstečajevi loši, ali od njih je pogubnije sporo pravosuđe. To će, siguran sam, potvrditi i vraćanje predstečajeva pod sudsku ingerenciju. Možda će sad biti manje nezakonitosti, ali sigurno će biti još manje spašenih radnih mjesta.