28. srpanj 2021.

Izgledi za odštetu tvrtkama pogođenima zabranama rada nisu veliki, ali ima ih

Mnogi poduzetnici smatraju da je mjera zabrane rada za pojedine djelatnosti bila diskriminacijska, kao i Vladine mjere, ali samo se pet njih usudilo najaviti da će zbog toga tužiti državu i tražiti odštetu. Izgledi da će u tome uspjeti, čini se, ponajprije ovise o tome hoće li imati dovoljno strpljenja i volje da stvar tjeraju do najviših sudskih instancija

Nekako nam ova najava mirenja i potencijalne tužbe pet tvrtki i obrta pod okriljem Udruge Glas poduzetnika više vuče na njihov očaj nego što je izgledno da će pobijediti državu iako ih ni na koji način ne želimo obeshrabriti. Jer u slučaju tužbe (ne uspije li mirenje) država će, sigurno, nastojati iskoristiti važan argument – odluku Ustavnog suda donesenu u rujnu prošle godine prema kojoj su sve odluke nacionalnog Stožera civilne zaštite proglašene da u skladu s Ustavom i zakonima. Ipak, UGP i tvrtke nisu bez izgleda na sudu.

Iako odluka Ustavnog suda ne ide u prilog UGP-u i pet tvrtki i obrta –Svikoncerti (koji se bavi povremenim prijevozom putnika), turistička agencija Locuples, Coffee & Wine bar i Đurine hiže (svi iz sektora ugostiteljstva) te sezonski obrt T.O. Shark Attack – oni smatraju da ih država treba odštetiti zbog odluka nacionalnog Stožera civilne zaštite. Drže da su diskriminacijske i da im je onemogućeno bavljenje djelatnostima za koje su registrirani. Također traže odštetu zbog Vladinih mjera za koje tvrde da nisu adekvatne.

Vrag je u finesama

Ustavni sud pak u rujnu je zaključio (uz suprotna mišljenja troje sudaca) da su mjere Stožera civilne zaštite bile zakonite, da su imale legitiman cilj – zaštitu života i zdravlja građana – te da su bile nužne za ostvarivanje tog cilja. Drugim riječima, Stožer na čelu s potpredsjednikom Vlade i ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem imao je ovlasti donijeti te mjere. No možda je za UGP i tvrtke presudna druga činjenica: naime, Ustavni sud tada je odbacio (među ostalima) i prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom odluke o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja.

Doduše, Ustavni sud nije redoviti sud i možda se ipak mogu naći elementi diskriminacije. Ima li ih ipak, utvrdit će redoviti sud ne uspije li mirenje, no sada je stvar finesa može li se u njima prepoznati diskriminacija. Pitali smo neke odvjetnike koliki su izgledi UGP-a i navedenih tvrtki i obrta da pobijede državu na sudu. Nijedan to nije htio prognozirati jednostavno zato što nisu pročitali tekst tužbe koji je, kažu u UGP-u, već pripremljen pa ne znaju na temelju kojih argumenata dokazuju diskriminaciju i štetu nanesenu tvrtkama lošim odlukama vlade Andreja Plenkovića.

Ipak, u proteklom razdoblju svjedočili smo nizu primjera potencijalne diskriminacije. Primjerice, prema mišljenju Ustavnog suda, Stožer je mogao donijeti odluku o zabrani poslovanja ugostiteljskih objekata, ali to bi onda značilo da se to odnosi na sve takve objekte. No restorani su u jednom trenutku ipak mogli ponovno početi raditi, a kafići nisu. Čak su i vlasnici restorana smatrali da je riječ o diskriminacijskoj odluci za tu branšu, pogotovo jer Stožer nije obrazložio svoje odluke. Benzinske crpke prodavale su kavu za van, a kafići nisu.

– Stožer civilne zaštite u vrijeme lockdowna donio je čak trinaest neosnovanih odluka. Za donošenje nekih od tih odluka bilo je potrebno provesti barem istraživanje, trebalo se razmisliti o proglašavanju izvanrednog stanja koje bi opravdalo donošenje nekih odluka. Stožer je povrijedio Ustav i ustavna prava poduzetnika, a konkretno su povrijeđene odredbe članka 49., članka 50. i članka 54. Ustava, koje jasno govore da nitko ne može biti doveden u diskriminirajuću poziciju – kažu u UGP-u.

'Odgovor je zapravo nemoguć'

Bilo je još tih diskriminacijskih odluka kojima je temelj bio okupljanje. Zabranili su rad kafićima, a Crkvi su omogućili organizaciju božićnih polnoćki. Taj primjer zorno pokazuje koliko su u Stožeru sami bili nesigurni u svoje odluke. Sjećamo se kako je Božinović spretno izbjegao odgovor na novinarsko pitanje zašto se i ugostiteljima ne omogući da na svakih sedam četvornih metara prime jednoga gosta u vrijeme kad imaju najveći promet. Skrenuvši pogled prema Krunoslavu Capaku, dao je do znanja da se ne želi izlagati neugodnu pitanju pa je Capak morao zbunjeno zamuckujući odgovoriti: 'Ugostiteljske objekte smo… (pa mala šutnja), ugostiteljske objekte zabranili smo ranijom odlukom.' S obzirom na to da je odgovor bio nikakav, 'naporni' novinar ponovio je pitanje, kamera se ponovno nakon šutljivoga Božinovića okrenula prema Capaku koji je nastavio zamuckujući: 'Dakle…, odgovor je… zašto im se ne omogući zapravo nemoguć.'

Primjer o kojem smo također pisali jest omogućavanje rada bazena u toplicama u turističke svrhe dok je istodobno plivačkim klubovima koji žive od članarine bio zabranjen rad. Ili je pak zabranjeno bilo sportskim klubovima trenirati djecu na otvorenome, a to je podrazumijevalo, primjerice, i jedrenje u klasi optimist za djecu. Dakle, stvar je u tim finesama da je unutar branši bilo diskriminacije jer se nekima dopuštalo raditi, a nekima nije. Upravo je u tome, prema našemu mišljenju, prilika tvrtki i obrta da pobijede državu na sudu.

Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera.